U proleće se pojavljuje jedna od najzanimljivijih pečurki, mala, neobična ali gospodarica šume. Smrčak (morels), pečurka sa šupljikavim šeširom, savršeno se uklapa u okolinu, pa je time još veći izazov naći je u šumi.
Smrčak se pojavljuje kada se sneg povlači, a može se naći u više veličina i boja. Ipak sve vrste se čiste i kuvaju na isti način – sadrži visok nivo antioksidanata, bogat je vlaknima, vitaminima i mineralima.
Kuvari širom sveta cene neopisivi, mesnati ukus smrčka, a posebni recepti i metode pripreme se osmišljavaju kako bi se taj ukus istakao i sačuvao. Ova pečurka se uvek konzumira termički obrađena, pošto u sebi ima toksine. Na tržištu može da se nađe i u sušenoj verziji. Jedan od najboljih i najjednostavnijih načina za pripremu je dinstanje na puteru uz dodatak soli i bibera, odlično ide uz meso i ribu.

Zbog nepravilne površine smrčak ne može jednostavno da se očisti trljanjem ili četkanjem. Pokušajte da ne koriste vodu, jer čak i kratko potapanje otklanja njihov ukus. Ako morate, isperite ih kratko vodom i odmah stavite da se kuvaju. Isecite ih poprečno kako bi očistili centar. Ne bacajte stabljike.
Sušenje je popularan i efikasan metod dugoročnog čuvanja smrčka. Sušeni smrčak se pre pripreme potapa u toplu vodu i može vratiti svoju punu veličinu. Mogu biti smrznuti posle prženja ili dinstanja.
Kao i sve pečurke i smrčak treba nabavljati na zvaničnim prodajnim mestima, pošto postoje slične vrste koje mogu biti otrovne.
