Gil Hovav je vodeći izraelski gastronomski novinar i poznato TV lice. Izraelska kuhinja je prema njegovom mišljenju jednostavna, direktna i smela.
Nakon četiri godine vojne službe u obaveštajnom sektoru i završetka osnovnih studija i studija francuske književnosti na Hebrejskom univerzitetu, Gil je kao 24-godišnjak počeo karijeru kritičara hrane u restoranima, da bi nastavio kao urednik vodećih novina i kao producent i voditelj najgledanijih televizijskih emisija o hrani i kulinarstvu. Neke od njih su „Paprika, beli luk i maslinovo ulje“, „Kapetan kuvar“ „Obroci koji su stvarali istoriju“ i „Odlazak na pijacu“. Ove emisije su kasnije postale vrlo prodavani kuvari, a Gil je nedavno objavio svoj prvi kuvar na engleskom „Ispovesti iz kuhinje rabinove supruge”.
Gil je u Beogradu održao neobično predavanje o najpoznatijem izraelskom tradicionalnom specijalitetu – humusu. Iskoristili smo priliku da sa njim razgovaramo o humusu ali i izraelskoj gastronomskoj tradiciji.
Kako ste postali kritičar hrane i odakle potiče vaše interesovanje za hranu?
Dok sam odrastao u Jerusalimu 60’ih i 70’ih godina, živeli smo sa mojom bakom (jer nam je tako objašnjeno – mi smo živeli sa njom, ne ona sa nama). Ja sam bio najmlađi od petoro unuka i uvek me je štitila. Pretpostavili biste da ću dalje reći “pa sa bio stalno sa njom u kuhinji i tako naučio da kuvam”, ali kod Sefarda, muškarac u kuhinju donosi samo dve stvari: prljavštinu i lošu sreću. Ona mi nikada nije dozvoljavala da uđem u kuhinju. Dana kada je preminula, ja sam imao 20 godina i bio sam vojnik, tada sam počeo da kuvam kako bih sačuvao ukuse koji me podsećaju na nju.

Kako je izraelska kuhinja izgledala pre 20 godina i koje su najveće promene?
Izraelska kuhinja je 60’ih i 70’ih godina bila veoma skromna. Veliki bum se desio 80ih. Od tada se kuhinja razvija, raste i predstavlja boje i ukuse različitih zajednica koje žive u Izraelu.
Kako biste opisali kuhinju Izraela?
Istočno mediteranska i veoma eklektična.
Šta odvaja izraelsku kuhinju od drugih svetskih kuhinja?
Mislim da kada okusite izralesku kuhinju možete okusiti ko smo i šta smo kao narod: veoma neposlušni ali u isto vreme kreativni, na trenutke neotesani ali sa velikim osmehom i puno sunca.

Koje je nacionalno jelo Izraela i na koji način predstavlja narod?
Ja bih rekao da su to falafel i humus, veoma bliskoistočni, brzi, jednostavni, zdravi i ni najmanje elegantni
Koje izraelsko jelo biste preporučili da probamo, a da nisu falafel i humus koji su dobro poznati ovde?
Moje omiljeno jelo je Kubaneh – Yemenite hleb koji se pravi za proslavu Šabata. Peče se preko noći i poslužuje kao glavno jelo na dan Šabata, uz začinjeni sos. Poslovica kaže: ” kada je Kubaneh na stolu, svi ostali hlebovi su na kolenima”.
Zašto su vaše komšije iz Libana tužile Izrael zbog humusa?
Tvrdili su da oni imaju pravo na humus i da kompanije iz Izraela ne bi smele da internacionalno prodaju humus pod tim imenom. Izgubili su tu tužbu.

Šta su najvažniji saveti za pripremu humusa?
Nikada ne bi trebalo da se drži u frižideru, uvek koristiti najbolji tahini u pripremi i jesti ga rukama.
Šta vam je bila najveća lekcija vezana za hranu tokom karijere kritičara hrane i TV voditelja?
Kada sam bio mlađi moj san je bio da postanem menadžer hotela ili kuvar. Sada znam da je taj posao čisto ropstvo, i da u restoranu želim da budem sa ove strane stola – kao gost.
Koje su najveće zablude vezane za izraelsku kuhinju i da li pokušavate da ih razbijete?
Naravno! Izraelska kuhinja trenutno ima svojih 5 minuta na svetskoj sceni, zbog kulinarskih knjiga i tv programa ljudi misle da je složena, ali ona to nije. Izraelska kuhinja je jednostavna, direktna i smela. I upravo zbog toga je i volim.
Gil je sa nama podeli svoj recept za humus.
