Danas postoji veliki broj jagoda koje se beru u različitim godišnjim dobima, pa se sveže jagode mogu nabaviti skoro tokom cele godine. Ipak i dalje, kada vidimo jagode na pijaci u martu znamo da nam je proleće na pragu.
Pesnici Starog Rima, poput Vergilija i Ovidija su hvalili predivnu aromu jagoda, iako one tada nisu bile tako krupne i tako crvene kao što su sada – Rimljani su služili znatno manje, divlje jagode sa šlagom. Krupnije jarko crvene jagode su se u Evropi pojavile u 18. veku, i to iz Amerike, a zatim i iz Čilea. Slučajno ukrštanje divljih sojeva iz Amerike je pokrenulo preteče jagoda koje se danas uzgajaju.

Jagode su članovi porodice ruža – i biološki gledano, jagode su orašasto, a ne bobičasto voće. Veliki crveni plod jagode je u stvari pseudo voćka, dok su pravo voće mala zelena zrnca (mladi oraščići) na njenoj površini.
Jagode imaju relativno mali sadržaj šećera i samo oko 40 kalorija na 100 grama, a obiluje vitaminima i mineralima. 150 grama jagoda zadovoljava 93 procenta dnevnih potreba za vitaminom C. Voćka je bogat izvor vitamina B, kalcijuma, niacina, folne kiseline, kalijuma i magnezijuma.
Jagoda je veoma osetljiva voćka koja zahteva pažljivo rukovanje. Čak i mala nagnječenja mogu da uzrokuju da brzo istruli. Jagode se mogu očuvati nekoliko dana u frižideru, ali će gubiti aromu iz dana u dan. Zbog toga je važno pravilo “što svežije, to bolje”.
- Uvek pažljivo isperite jagode ili ih očistite sa mnogo hladne vode.
- Jak mlaz vode ih može ošteti.
- Nemojte uklanjati čašične listiće dok ne isperete jagode, jer u suprotnom voćke mogu postati zasićene i izgubiti ukus.
Kako prepoznati sveže i zrele jagode:
- Šire aromatičan i voćni miris.
- Tamno crvene boje i sjajne.
- Meso ploda je čvrsto i sočno.
- Čašični listići su sveži i zeleni i mogu lako da se izvuku